Tuđa se služi s brojnim motivima, prepoznatljivih ili skrivenih, tajanstvenih, s porukom. U nizu ciklusa s likovima, figurama koje žive svoje čudesne živote na njegovim živahnim, radosnim slikama, slikar portretira svoju okolinu, pojedince koje poznaje ili one koji mu se ne sviđaju, slika izmišljena lica, proizašla iz priča i sjećanja.
Tuđa slika i muškarce i žene i ljubavne zgode i nezgode. Blisko druženje para ili vidljivu udaljenost. Ustvari, slikar slika ljubav, sasvim opipljivu i stvarnu, ljubav čestu i površnu ili duboku, rijetko doživljenu.
Tuđa svoje slike prekriva, premrežuje silinom osjećaja, kompleksnih emocija koje izviru iz čovjeka potpuno nespremnog na njih.